Aleksandar papagaj
Mali aleksandar je srednje velika ptica, koju u prirodi možemo nać I u zelenoj boji, dok su se u zatočeništvu razvile mnogobrojne mutacije; od žute, bijele, plave, pa preko dvobojnih nijansi do čak ljubičaste boje. Veličina im je otprilike 40tak centimetara, od čega gotovo polovina odlazi na njihov izrazito dug rep, koji je jedan od najprepoznatljivijih karakteristika ove vrste. Aleksandri su dimorfni, tj. Kada su spolno zreli, mužjaci dobiju crnu ogrlicu oko vrata, dok ženke to nemaju, te je na taj način lagano raspoznavati spol ptice. Nastajanje ogrlice kod mužjaka obično nastupa sa dvije do tri godine starosti, kada aleksandri ulaze u pubertet I postaju spolno zreli. U prirodi su prvenstveno nastanjivali prostore staroga svijeta, no danas ih se može nać I u kolonijama na prostorima koji su stotinama kilometara daleko od prvobitnoga doma, kao što su florida, kalifornija, engleska I dijelovi australije.
Tigrica papagaj
Tigrice su veoma dinamične, aktivne i interesantne ptice, pa ne čudi činjenica da su ovi papagaji najpopularniji kućni ljubimci. Njihovoj aktuelnosti doprinosi i sposobnost oponašanja ljudskog govora. Opšte karakteristike:Tigrice su porijeklom iz Australije, a sredinom 19. vijeka stigle su u Evropu gdje postaju omiljeni kućni ljubimac. Prosečna dužina tigrice je oko 18 cm, mada su izložbeni standardi nešto rigorozniji pa je propisana dužina minimum 21,5 cm. Teže svega 30-40 gr. Boja perija im je u prirodi isključivo zelene boje, ali dugogodišnjim uzgojem dobijene su mnoge varijacije, pa danas ima zelenih, žutih, plavih, belih i sivih tigrica. Reč je o vrlo društvenim pticama koje pate ako su same pa ih treba držati u paru. Pol se određuje prema boji kože oko nozdrva. Kod mužjaka je plave boje, a kod ženki varira od beličaste do ružičaste i smeđe boje. Prosječan životni vijek im je između 10-15 godina, mada je zabilježeno da su neki primjerci živjeli i do 20.
Nimfa papagaj
Nimfa (Nymphicus hollandicus) je najmanji pripadnik porodice kakadua i endemična vrsta Australije. Cijenjene su kao kućni ljubimci u cijelom svijetu i uglavnom ih je lako održavati. Kao kavezne ptice su na drugom mjestu po popularnosti, odmah iza tigrica.Jedini pripadnik roda Nymphicus, nimfa se prije smatrala ćubastim papagajem ili malenim kakaduom. Međutim, novija istraživanja pokazuju da nimfa pripada jednoj potporodici kakadua, Calyptorhynchinae. Zato se sada smatraju najmanjim kakaduima. Nastanjuju unutrašnost Australije, a staništa su im močvare i šikare.
Penant papagaj
Velika staništa su im u šumskim predelima širom južne I jugoistočne australije. Postoje četiri podvrste koje se minimalno razlikuju u obojenosti. Kao I većina rozela, danas živi u gradskim parkovima I predgrađima velikih gradova u australiji.Penant mužjak je izražajne crvene boje sa plavoljubičastim obrazima. Mala letna pera, kao I vrh krila su plavi, a velika letna pera su tamnoplava sa ljubičastim odsjajem. Leđni pokrov je od crnog perja sa crvenim završecima.Rep je sa gornje strane tamnoplav, a sa donje su mu spoljna pera svetloplava. Penant ženke su identično obojene I teško se razlikuju, glava I kljun su im manji, a perje na trtici je nešto tamnije crveno. Mladi papagaji su tamnozelene sa malim poljima crvenog perja po stomaku I glavi.Mlade ženke imaju naznačenu krilnu crtu. Kod podvrste p. E. Nigrescens mladi papagaji su odmah obojene kao roditelji, ali je crvena boja perja nešto svijetlija.
Bauer kragen
Potice iz prostora srednje Australije.Njihova velicina se krece od 37-40 cm.Boje ove papige mozete vidjeti na slici.U ornitoloskim krugovima poznat je jos po nazivu dvadeset osmi i papagaj.Krila su duzine 17-19 cm.Zenka polaze 2-4 bijela jajeta.Moja preporuka da ovim pticama dajete vitamine iz njemackog “Vitacraft”.U svojstvu kucnog ljubimca treba im obezbjediti velik kavez.Najzad, ova vrsta papagaja bezrezervno spada u reprezentativne predstavnike pernatih ljubimaca
Ahat kanarinac
Kod melaninskih kanarinaca boje došlo je do nove mutacije koja pokazuje i uzrokuje drugačiji raspored melaninskih oznaka.Prva značajka je da je topaz u biti crno-smeđa melaninska ptica, koja je nastala u leglu feo-ino, za koju znamo da nema eumelanina dočim su feomelanini smeđe boje. Topaz ima eumelanine smeđe boje sa sivim nahukom i djeluju kao da su uprljani. Feomelanini su smeđe boje. U usporedbi s klasičnim crno-smeđim kanarincem smeđi feomelanin je je mnogo svjetliji. Glavno obilježje topaz kanarinca po vanjskom izgledu je tamno smeđa boja sa sivim primjesama. U sredini pera, na rožnatom dijelu je koncentracija eumelanina jače i tamnije boje.Stručnjaci i uzgajivači tvrde da je jedna od posebnosti mutacije topaz drugačiji raspored melaninskih oznaka kego kod klasičnog crno-smeđeg kanarinca. Badrljica svakog pera – rožnati dio pera kod mutacije topaz je bijele boje. Uz badrljicu pera je jako tamna koncentracija eumelanina koja je vrlo dobro vidljiva. Ta posebnost je imanovana kao jaka koncentracija eumelanina.Melaninske oznake na pokrovnom i bočnom perju kod mutacije topaz nešto su svjetliji nego melaninske oznake u velikom letnom perju krila i repa.
Rozela papagaj
Prirodno je rasprostranjena od juga Queenslanda širom južne Australije do Viktorije. Takodje je rasprostranjena na Tasmaniji, Kraljevskim i Bass ostrvima. Tokom kolonizacije je nastanjena na Novom Zelandu. Manje skupine žive kao divlje ptice u američkoj Kaliforniji. Postoje tri podvrste, a najzanimljivija i najređa je zlatnoprsa crvena rozela koja na grudima umesto žutog perja ima perje boje starog zlata.Rozela mužjaku su glava, grudi i potiljak intenzivno crvene boje, a obrazi su mu bijeli. Dio grudi i stomaka su žuti, a potom sledi zelena boja do podrepka koji je crven.Rep je sa donje strane plav, a sa gornje zelen. Na vrhu krila je ljubičasto i crno rame. Mala letna pera su plava sa ljubičastim odsjajem, a duga su zelena sa plavim odsjajem.Vrh krila i ledj a imaju crno perje koje ima zlatno-žute završetke, što stvara utisak Ijuskica. Ženka rozela je nešto bledje obojena, smanjenim žutim i crvenim poljima, a područje oko usnih otvora je slabije pokriveno smećkastim perjem. Uzgojena je samo jedna crvena mutacija koja nema žuta i zelena obilježja. Mladi papagaji su gotovo iste kao ženke, ali je kod mladih ženki unutrašnja krilna crta izrazito naznačena.Životni vijek papagaja je oko 30 godina.
Žako papagaj
Prirodno stanište: jugoistočna Obala Slonovače istočno do zapadne Kenije i južno do sjeverne Angole, Konga jugu i sjeverozapadu Tanzanija, Fernando Poo i Principe ostrva, eventualno izolovane populacije u području Kilimandžara, Tanzanija.Obitavaju u niskim šumama, u savanama sa drvećem , i mangrovama u blizini obala.
Afrički sivi papagaj žako se oglašava srednje bučnim tonom. Samo 50% divljih ptica postane pitomo i može stvoriti povjerenje u čovjeka. Ukoliko se čuvaju u većim grupama lako se međusobno uklapaju i druželjubivi su.Potrebno im je mirno i prostrano sklonište tj. Za kućno držanje prostrani kavezi.
Fišer papagaj
Ova vrsta papagaja, kao uostalom i svi papagaji iz porodice Agapornisa, naseljavaju Afrički kontinent, rasprostranjeni su u oblastima sjeverne Tanzanije, oko jezera Viktorija, Keniji, a u manjim populacijama mogu se naći i u južnoj Ruandi i Burundiji, ali na nadmorskoj visini između 1100 i 2000m.Gnijezde se na žbunastom drveću, nekim vrstama palmi i akacijama, međutim pojedine grupacije grade svoja gnijezda i u predhodno iskopanim rupama u liticama gde formiraju hodnike i nastrešnice. Žive u jatima koja broje od 20 do 80 jedinki van sezone parenja i u tom periodu su prilično bučni. Sakupljaju se na kultivisanim područjima, odnosno na njivama zasađenim prosom, ovsom, suncokretom i kukuruzom, što im predstavlja osnovnu hranu.Tada jata broje i po nekoliko stotina jedinki, a hranu konzumiraju na zemlji. Nisu previše plašljivi, čak se može reći i da su dostupni. Skloni su migracijama u potrazi za hranom i u sezoni parenja pri čemu formiraju nomadske grupe sa karakterističnim brzim i direktno-pravolinijskim letom, pri čemu se oglašavaju zovom poput zvižduka i cvrkutanjem koje nije karakteristično kod njihovih srodnika, Rozenkolinsa.